Pročitajte najnovije vijesti o ZUVHGP

Novosti, događanja, javni pozivi, natječaji


Novosti
05 Studeni 2022

32. obljetvica osnutka 1. GBR TIGROVI

Čestitamo 32 obljetnicu osnivanja 1. gardijske brigade Hrvatske vojske TIGROVI !

 

Ustrojavanje 1. gardijske brigade Zbora narodne garde (ZNG) započelo je 15. svibnja 1991. godine u Zagrebu. Stvarno je ispisivanje ratne povijesti kao i podrijetlo njezina legendarnog imena Tigrovi starije od tog datuma. Ljudi koji su postali okosnicom zapovjednog i borbenog sastava 1. gardijske brigade svoja su prva borbena iskustva stjecali kao redarstvenici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dragovoljno pristupivši u sastav Jedinice za posebne zadatke Rakitje 1990 godine, a već su ih tada zvali Tigrovima iz Rakitja.

Sabor Republike Hrvatske dana 18. travnja 1991. godine donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima Republike Hrvatske kojim se, uz postojeće sastavnice, uvodi Zbor narodne garde kao redarstvena služba Ministarstva unutarnjih poslova. Time je stvorena zakonska osnova za organiziranje Zbora narodne garde kao profesionalne oružane formacije vojnog ustroja namijenjene provedbi obrambeno-redarstvenih zadaća kojom je, u operativnom smislu, rukovodilo Ministarstvo obrane. Dana 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu postrojbe Zbora narodne garde u svečanom su postroju prisegnule pred predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom i predstavile se hrvatskoj javnosti. Dio Jedinice za posebne zadatke iz Rakitja prerastao je u 1. brigadu Zbora narodne garde, s ponosom noseći ime Tigrovi.
Slijedi ustrojavanje Zapovjedništva Brigade i pješačkih bojni koje se popunjavaju ljudstvom. Okosnicu čine dragovoljci, sposobni i čestiti mladići iz svih krajeva Hrvatske i iseljeništva. Prvim je zapovjednikom Brigade imenovan Josip Lucić, a njegovim zamjenikom Marijan Mareković.

Do kraja 1991. godine ustrojeno je šest pješačkih bojni, Oklopno-mehanizirana bojna i pristožerne rodovske postrojbe. Ustroj 1. pješačke bojne Tuškanac započeo je sredinom svibnja 1991. godine u Zagrebu. U sastavu 1. brigade Zbora narodne garde nalazila se do 27. kolovoza, kada se, temeljem zapovijedi ministra obrane, izdvaja i ustrojava pod nazivom Zaštitna bojna Zapovjedništva Zbora narodne garde. Iz nje će se poslije razviti prva postrojba Vojne policije u Republici Hrvatskoj, 66. bojna Vojne policije. Kako ne bi ostala umanjena za jednu bojnu, u 1. brigadi Zbora narodne garde u rujnu iste godine započinje ustrojavanje 1. pješačke bojne Vrapče koja je dobila kodni naziv Ćuk i domicilno je smještena u zagrebačku vojarnu “Senjak”. 2. pješačka bojna Rakitje ustrojena je pod kodnim nazivom Kos u svibnju 1991. godine, u već povijesnoj bazi Rakitje. Glavninu te bojne činili su pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH koji su već od prije ondje bazirali. 3. pješačka bojna Pionirski grad, poznata pod imenom Žune, ustrojena je također u svibnju 1991. u bazi Pionirski grad u zagrebačkom naselju Dubrava. Većinu pripadnika činili su pripadnici specijalnih jedinica policije koji su prethodno završili obuku u obučnom središtu Valbandon kod Pule.

4. pješačka bojna Kumrovec počela se ustrojavati u lipnju 1991. godine pod kodnim imenom Gavrani. U srpnju je premještena u bazu Petruševec u Zagrebu gdje ostaje do kompletnog preseljenja Brigade u zagrebačku vojarnu “Croatia”. 5. pješačka bojna Vinica ustrojena je u srpnju 1991. iz formacije Nastavnog centra za obuku jedinica za posebne namjene MUP-a u Vinici kod Varaždina i dobila je kodni naziv Oblak. U sklopu novog preustroja oružanih snaga Hrvatske vojske koncem 1992. godine ta se bojna transformira u 7. gardijsku motorizirano-tenkovsku brigadu s postojećim časničkim, dočasničkim i vojničkim kadrom. Ustrojavanje 6. pješačke bojne Tomislavac započinje u kolovozu 1991. u bazi Petruševec, a nastavlja se u Tomislavovu domu na Sljemenu. Bojna dobiva kodni naziv Orao.

Ovaj ustroj funkcionirao je do prosinca 1992. kada 1. brigada Zbora narodne garde postaje 1. gardijska motorizirana brigada. Umjesto navedenih šest pješačkih bojni ustrojene su tri motorizirane bojne, ukinuta je Samostalna satnija Vojne policije te su ustrojeni Protuoklopni topničko-raketni divizijun, Topničko-raketni divizijun i podstožerne postrojbe: Izvidnička satnija, Logistička satnija, Satnija veze, Vod za elektroničko djelovanje, Izvidnički vod, Vod RBKO, Inženjerijska satnija. Do kraja rata izvršena su još dva preustroja i to u rujnu 1993. i u travnju 1994. godine. Brigadom su tijekom Domovinskog rata nakon Josipa Lucića zapovijedali Marijan Mareković, Eduard Butjer i Jozo Milićević.

Odmah nakon ustrojavanja prvih pješačkih bojni, u prvoj fazi svojega borbenog djelovanja, Tigrovi izvršavaju složene zadaće: osiguranje predsjednika Republike, Vlade, Sabora, Hrvatske televizije, Kriznog stožera, Zapovjedništva ZNG-a, blokadnih punktova u blizini objekata bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Uspješno su proveli akcije u Pakracu, Dvoru na Uni te na Plitvicama.
Tijekom ljeta 1991. godine intenziviraju se oružane aktivnosti pobunjenih Srba. Jugoslavenska narodna armija ne samo da se prema Hrvatskoj odnosi prijetvorno, potpomažući srpske pobunjenike i razne paravojne skupine iz Srbije, nego prelazi u otvorenu agresiju. Nacionalna sigurnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske ozbiljno su ugrožene. Intenzitet oružanih sukoba sve je veći, a neprijateljske postrojbe sve su masovnije. U pojedinim dijelovima Hrvatske formiraju se velika bojišta. Pripadnici 1. gardijske brigade tijekom 1991. godine sudjeluju u borbama na Istočnoslavonskom, Zapadnoslavonskom, Ličkom i Banovinsko-pokupskom bojištu.

Odmah nakon ustrojavanja, dijelovi 1. brigade Zbora narodne garde upućuju se u istočnu Slavoniju, na šire područje Vukovara, gdje formiraju baze Zbora narodne garde u Principovcu, Opatovcu i Čakovcima. Zadaća pripadnika 1. brigade bila je priprema obrane, uspostava nadzornih točaka na cestovnim prijelazima i naseljenim mjestima te sprečavanje ulaska postrojbi JNA iz Srbije na državni teritorij Republike Hrvatske. Dijelovi postrojbe drže položaje i vode borbe u Čakovcima gdje su prvi put raketirani; Iloku, gdje su uništili prvi neprijateljski tenk; Ilači, Bapskoj, Šarengradu, Erdutu, Dalju, Aljmašu, Tenji, Đeletovcima; sudjeluju u obrani Vukovara i Borovog naselja i pokušaju deblokade prometnice Vinkovci – Vukovar radi evakuacije najtežih ranjenika iz Vukovarske bolnice.

Na Ličkom bojištu pripadnici Tigrova, držeći položaje na Ljubovu, u lipnju 1991. sudjeluju u osiguranju strateški važnih komunikacija, sprečavanju neprijateljske vojske u pokušaju zaposjedanja toga dijela Like te u održavanju nadzora nad širim područjem Plitvica. Jedna borbena skupina sudjeluje u obrambenim djelovanjima na području Otočca.

Dok se dio ljudstva i dalje nalazio na Istočnoslavonskom bojištu, dio je pripadnika 1. brigade u srpnju 1991. godine upućen na Banovinsko-pokupsko bojište gdje sudjeluje u borbama na području Petrinje, Hrvatske Kostajnice i Pokupskog. Na petrinjskom području Tigrovi djeluju u Kraljevčanima, Hrastovici, Dragotincima, Peckima i samom gradu. Ondje su prisilili na slijetanje neprijateljski helikopter i zarobili trojicu neprijateljskih oficira. U borbama za Hrvatsku Kostajnicu i Petrinju pripadnici 1. brigade sudjeluju do njihova pada, 13. odnosno 21. rujna 1991. godine. Nakon pada Hrvatske Kostajnice većina je branitelja zarobljena i odvedena u srpski koncentracijski logor Manjača u Bosni i Hercegovini.

Krajem ljeta 1991. godine, 1. brigada Zbora narodne garde na području zapadne Slavonije sudjeluje u borbama na Novogradiškom i Novljanskom bojištu. Ušavši u borbu s jakim oklopno-mehaniziranim postrojbama Banjalučkog i Varaždinskog korpusa JNA koje su imale topničku i zračnu potporu, Tigrovi su, zajedno s ostalim postrojbama, uspjeli zaustaviti neprijateljski napad, ograničiti širenje bojišta na području zapadne Slavonije i obraniti Novu Gradišku i Novsku.

Blokadom i osvajanjem vojarni u Zagrebu, Dubokom Jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu, 1. brigada dolazi do veće količine naoružanja i streljiva. To je omogućilo da se, uz šest pješačkih bojni, ustroji i oklopna bojna.
U jesen 1991., 1. brigada Zbora narodne garde uspješno izvodi prvu napadnu operaciju Hrvatske vojske nazvanu Orkan ‘91. Od konca listopada 1991. do 3. siječnja 1992. godine, kada stupa na snagu sporazum o prekidu vatre potpisan u Sarajevu, oslobođena su zapadnoslavonska sela: Bair, Brezovac, Popovac, Livađani, Gornje i Donje Kričke, Korita, Jagma i Donja Subocka.

U travnju 1992., 1. brigada odlazi na Južno bojište gdje preuzima položaje na pravcu neprijateljskog napredovanja prema Neretvi. Tigrovi u teškim i iscrpljujućim borbama krajem travnja 1992. slamaju neprijateljsku ofenzivu i kreću u protunapad te oslobađaju Ston, Slano i Čepikuće. Djelujući zajedno s 4. brigadom Zbora narodne garde, dijelom 2. brigade Zbora narodne garde, 163. brigadom Hrvatske vojske i ostalim postrojbama Hrvatske vojske, u razdoblju od travnja do listopada izvode napadne operacije: Oslobođena zemlja, Tigar i Konavle. Deblokiran je opkoljeni Dubrovnik, a razbijena se neprijateljska vojska povlači u Trebinje. Noću s 20. na 21. listopada 1992. godine 1. brigada izvodi desant na Cavtat kojim je jug Hrvatske konačno oslobođen. U šest mjeseci ratovanja uspjelo se ovladati prostorom od zaljeva Bistrina do Konavala, a za 20 000 prognanika omogućen je povratak kućama. U oslobađanju Juga Hrvatske Tigrovi su dali nemjerljiv doprinos a svoje živote položilo je 106 pripadnika postrojbe.

Tijekom 1993., 1. brigada Zbora narodne garde preustrojava se u 1. gardijsku motoriziranu brigadu (1. gmtbr) i vrši se njezino intenzivno popunjavanje. Od 22. do 27. siječnja hrvatske vojno-redarstvene postrojbe munjevitom akcijom, poznatom pod nazivom Maslenica, oslobađaju zadarsko zaleđe. Radi ojačanja snaga na širem području Zadra i Maslenice, na taj prostor se 03.02.1993 upućuje 2.pješačka bojna 1. gardijske brigade ojačana topništvom,postrojbom veze, PZO-a i logistike iz 1.gbr. Zapovjednik 2.bojne 1.gardijske brigade Damir Tomljanović – Gavran na terenu je obnašao i dužnost zapovjednika 1. sektora, IZM Zadar – ZP Split (područje odgovornosti bojišnice: Benkovac, Obrovac i Gračac), od 17. ožujka 1993 godine,do pogibije 17.02.1994 godine.Na položajima u zadarskom području pripadnici 1. gardijske brigade ostaju do sredine mjeseca lipnja 1994 godine.

Na Karlovačko-ogulinskom bojištu tijekom 1993. godine zona odgovornosti 1. gardijske brigade bila je šire područje grada Karlovca u smjeru Turnja i Duge Rese te područje Generalskog Stola s obje strane rijeke Mrežnice. Napadnom su operacijom na području Male Kapele neprijateljske snage odbačene po dubini u smjeru Plaškog i uspostavljena je nova crta obrane. Od srpnja 1993. do siječnja 1994. godine za obranu ovog područja formira se Operativna grupa – 1 čiju okosnicu čine pripadnici i zapovjedno osoblje 1. gardijske brigade.

Vrijeme do početka povijesnih operacija i konačnog oslobođenja Domovine, Brigada je iskoristila za popunu, intenzivnu obuku i uvježbavanje. U rujnu 1994. godine postrojba je izvela vrlo zahtjevnu vježbu Lonja 94, na temu Brigada u napadu uz nasilni prelazak rijeke.

Tigrovi su pobjedničku 1995. godinu dočekali spremni za povijesne zadaće. U operaciji Bljesak sudjeluje ojačana pješačka bojna, oslobađajući na svojem pravcu djelovanja sela Roždanik, Gornji i Donji Rajić, Lađevac, Borovac i Bodegraj te se na ulazu u Okučane spaja s 3. gardijskom brigadom. Tom je operacijom oslobođen do tada okupirani prostor zapadne Slavonije, od Starog Grabovca na zapadu do Nove Gradiške na istoku i od Psunja na sjeveru do Stare Gradiške na jugu.

Sporazumima o vojnoj suradnji koje su 1994. i 1995. godine potpisale Hrvatska i Bosna i Hercegovina, omogućen je postrojbama Hrvatske vojske manevarski prostor za provedbu vojno-redarstvenih operacija na prostoru susjedne države. Pripadnici 1. gardijske brigade sudjelovali su u provedbi operacija Skok 2 i Ljeto ‘95. U operaciji Skok 2, u djelovanju s 1. hrvatskim gardijskim zdrugom, Tigrovi sudjeluju u zaposjedanju strateški važnih i dominantnih položaja Mali i Veliki Šator i Runjevica, na 1600 do 1800 m nadmorske visine. Zadaće u operaciji Ljeto ‘95 pripadnici 1. gardijske brigade izvršavaju na livanjskom području. Trebalo je zauzeti strateške položaje Vrhovi i masive planine Staretine te odbaciti neprijatelja po dubini. Akcija je započela 25. srpnja 1995. godine. Dana 28. srpnja Tigrovi izlaze na zadanu cestovnu komunikaciju Halapić – Glamoč te se na području Gradine spajaju sa snagama 1. hrvatskog gardijskog zdruga.

Izvođenjem operacije Ljeto ‘95 počele su pripreme za konačno oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske. Osvojen je južni greben Dinare i stvoreni su uvjeti da se naše snage kroz Livanjsko polje približe Kninu, središtu srpske pobune u Hrvatskoj. Operacijom Ljeto ‘95 srpskoj su krajinskoj vojsci poremećeni planovi obrane Knina. Istodobno je oslabljena i u krajnjem ishodu razbijena ofenziva bosanskih Srba u zapadnoj Bosni s težištem osvajanja Bihaća, zaštićene zone UN-a.

Za operaciju Oluja 1. gardijska brigada borbeno je angažirana u cjelokupnom sastavu, dakle sve raspoloživo ljudstvo i borbena tehnika. Djelovala je u sklopu Zbornog područja Gospić sa zadaćom da na pravcu Glibodol – Lička Jesenica – Saborsko – Plitvice presiječe tzv. Krajinu na dva dijela, izbije na državnu granicu i kod Tržačkih Raštela se spoji s 5. korpusom Armije BiH. Zadaća je u potpunosti izvršena 6. kolovoza 1995. godine. Konačno su oslobođeni do tada okupirani hrvatski krajevi, a zapadna Bosna prestala je biti u neprijateljskom okruženju. Idućeg dana nastavljeno je napredovanje Tigrova. Oslobođeni su Slunj, Veljun i Vrginmost (Gvozd). Od početka Oluje, postrojbe 1. gardijske brigade na svim su pravcima napada prešle put od 400 km. Kod Topuskog se dana 8. kolovoza 1995. spajaju snage 1. i 2. gardijske brigade Hrvatske vojske. Tako su Tigrovi okončali svoju borbenu zadaću u oslobodilačkoj operaciji Oluja.

U rujnu 1995. godine pripadnici 1. gardijske brigade sudjeluju u provođenju operacije Una 95. Tigrovi forsiraju rijeku Unu kod Bosanskog Novog, odbacuju neprijatelja i stvaraju desantnu osnovicu. Neprijatelju su naneseni gubici u ljudstvu i tehnici, ali su daljnje vojne operacije Hrvatske vojske na tom dijelu bojišta bile obustavljene.
Tijekom Domovinskog rata ime Tigrova gradilo je oko jedanaest tisuća pripadnika. Rame uz rame, zajedno s Hrvatima, u toj su se brigadi borili i Bošnjaci, Slovenci, Albanci, Ukrajinci, Rusini, Srbi, Česi… U zagrebačkoj vojarni “Croatia” podignut je spomenik u znak sjećanja na 367 poginulih pripadnika. Nepoznata je sudbina šest nestalih; 191 Tigar prošao je torture neprijateljskih logora, a u izravnim je borbama ranjeno 1711 pripadnika.

U 1. gardijsku brigadu dragovoljno je pristupilo sto četrdeset pet žena. Četiri od njih dale su život za domovinu Hrvatsku.

Postrojba je iznjedrila niz generala Hrvatske vojske (Josip Lucić, Marijan Mareković, Ante Gotovina, Jozo Milićević, Ivan Korade, Ivan Kapular, Mate Ostović, Tomo Medved, Darko Rukavina, Josip Stojković, Zdravko Jakop).

Za ratne uspjehe 1. brigada i njezini pripadnici dobili su brojna priznanja i pohvale: od predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ministra obrane, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, zapovjednika zbornih područja.

Naraštaji koji dolaze, povjesničari i istraživači ocijenit će njezinu ulogu u Domovinskom ratu. Jedno je međutim sigurno: ime Tigrovi zlatnim će slovima biti upisano u suvremenoj hrvatskoj povijesti.

 

 

Novosti
28 Listopad 2022

30. obljetnica osnutka 9. GBR VUKOVI

Čestitamo 30 obljetnicu osnivanja 9. gardijske brigade Hrvatske vojske VUKOVI !

 

POVJESNICA

Uvod

01. studenog 1992. godine službeno je formirana 6. gardijska brigada, kasnije 9. gardijska brigada. Za zapovjednika je imenovan pukovnik Mirko Norac, dotadašnji zapovjednik 118. brigade HV.

Osnovicu postrojbe činili su vojnici, dočasnici i časnici 118. i 133. brigade HV. Odmah po osnutku brigadu su čekale teške zadaće, jer su tijekom zime 1992/93 četničke provokacije I napadi manjih razmjera bili dio svakodnevice. Usprkos slabim uvjetima života i rada (pomanjkanje opreme koje se tada osjetilo u svim postrojbama HV-a), 9.gbr. se odmah po osnutku predstavila kao respektabilna postrojba, na koju se Hrvatska može uvijek s pravom osloniti.

Formiranje postrojbi HV-a na području općine Gospić

Ratna uvertira na području Like, koju su četnici pomno pripremali, nije se razlikovala od njihovih zlodjela kojima su bili obilježeni ljetni dani 1991. godine: upadi u hrvatska sela, nevine žrtve, prepoznatljiva ikonografija njihovih skupova, mržnja prema svemu što je hrvatsko, i si.

Kada su 05. kolovoza 1991. godine bez ikakvog povoda iz Lovinca odveli 5 civila i nakon zlostavljanja ih streljali, i najvećim je optimistima postalo jasno da nikakva tzv. JNA, niti Jugoslavija, neće spriječiti rat I agresiju na Hrvatsku. Obrazloženje za ovo kao i ostala zlodjela počinjena tih dana po cijeloj Hrvatskoj, beogradski su mediji pripisali navodnoj bojazni Srba od genocidnih Hrvata. Čak niti podatak da je jedna od lovinačkih žrtava bila stanja od 70 godina, nije bio dovoljno jasan pokazatelj da su Srbi u Hrvatskoj prešli granice razuma.

Plan četnika bio je vrlo jasan I jednostavan: slomi li se kralježnica Hrvatske - Lika, lako će biti zauzeti Dalmaciju, i sjevernije do Rijeke. Nakon podjele oružja u pravoslavnim selima općine Gospić, valjalo je samo čekati povoljan trenutak i prema planu, zauzeti Liku za 3 dana.

Koliko se otišlo daleko u planiranju govori podatak da su četnici već bili odredili policajce, predsjednike općina, direktore. Da bi se spriječio takav tijek planiranih događaja, od strane vrhovništva RH dolazi zapovijed da se formiraju oružane postrojbe od dragovoljaca. Tako se 25. kolovoza 1991. godine na tržnici pokraj Gospića okuplja mnoštvo Hrvata, da pozdravi pripadnike 25. satnije koji su se tada prvi put službeno postrojili.

Po prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti stvara se Hrvatska vojska. Iako bez oznaka, bez odora, sa manjom količinom lakog pješačkog naoružanja, 25. satnija postaje stup stvaranja HV-a na području Gospića. Treba napomenuti da su tadašnji zapovjednici mahom danas visoki časnici HV-a, koji su se dokazali tijekom domovinskog rata.

Satnija ima prvi veći okršaj s neprijateljem 28. kolovoza 1991. godine kada na Perušić padaju prve mine i kreće preko Ličkog Osika prvi topničko - pješački napad koji je uspješno odbijen.

Nakon toga uspjeha, kod neprijatelja je stvorena velika pomutnja, tako da su po njihovim pričama protiv sebe imali tisuće specijalaca, konvoje oružja i slično. Ove su dezinformacije svakako koristile mladoj Hrvatskoj vojsci, međutim iste je trebalo materijalno potkrijepiti, tako da bi bile uvjerljivije. Izrađuje se prvi minobacač u Perušiću, ali su mine bile prevelike, pa su se smanjivale na tokarskom stroju za 2 mm. Iako su prva ispaljivanja bila neprecizna, imala su jak psihološki učinak na neprijatelja.

Poslije toga, neprijatelj namjerava slomiti ovaj dio Hrvatske, te padaju prve mine na Gospić. Sva ta događanja jasno su ukazivala na vrijeme koje dolazi: poginuli, ranjeni, kuće u plamenu, raskopane ulice. U vrijeme kada je malobrojnoj policiji i slabo naoružanoj 25. satniji bilo najteže, u Gospić, pomalo otpisani grad, stižu prve skupine dragovoljaca iz ostalih dijelova RH - Senjani, Riječani, skupine iz ratom nezahvaćenih područja koji su shvatili da se Hrvatska brani i u Gospiću. Među njima bili su: današnji general-bojnik Mirko Norac, Šmuk, braća Orešković, Tomislav Merčep, Filipović, Miro Laco, Davor i Branko Škara, i drugi kojima nisu trebali mobilizacijski pozivi.

Već 02. rujna 1991. godine formiran je operativni stožer za Liku, a od svih pridošlih i postojećih postrojbi 04. rujna formira se 118. brigada HV. Koliko je ova postrojba bila važna u vojnom, toliko je značila pučanstvu i u psihološkom smislu.

U vrijeme kad se u Bilaj (mjesto udaljeno od Gospića 2 km u smjeru Gračaca) nije moglo gotovo nikako doći, nazočnost vojnika 118. brigade bila je jamac da Gospić, Perušić i okolna mjesta ne mogu i neće pasti.

Prvim zapovijednikom 118. brigade imenovan je tada 24-godišnji Mirko Norac, koji na toj dužnosti ostaje do osnutka 6. gbr., odnosno 9. gbr.

Pripadnici i zapovjedništvo 118. brigade rano je shvatilo da se sa tzv. JNA nema što pregovarati, pa se donosi odluka o zauzimanju vojarni radi opskrbe naoružanjem, a ujedno se otklanja opasnost od napada sa dvije strane na Gospić.

Prva je "pala" vojarna u Perušiću 14.09.1991. godine, potom Podoštra i Pazariška, a onda i najveća vojarna u centru grada koja je najviše ugrožavala Gospić.

Dani koji su dolazili bili su najteži: otvoreni pješadijski napadi iz Jasikovca, silovite borbe na Alarovom brdu. Neprekidni napadi su odbijeni uz velike gubitke na strani neprijatelja, te su stvoreni uvjeti za oslobađanje žitelja Bilaja iz četničkog obruča.

"Bogorodičina Palanka", kako se po četničkom vojvodi Šešelju trebao zvati Gospić i koji se po njihovim zamislima trebao nalaziti u Velikoj Srbiji, uspio se obraniti, a četnike protjerati na pozicije koje se nisu mijenjale do akcije "Medački džep".

Potpisivanjem 'Sarajevskog primirja"rat se smirio, stigle su "plave kacige", ali su bile neučinkovite. Vrhovništvo RH je uvidjelo da se bez vojnih akcija neće osloboditi teritorij RH, pa je tijekom 1992. godine odlučeno da se formiraju profesionalne postrojbe HV koje će biti okosnica obrane i napadnih djelovanja HV.

Tijekom rujna 1992. godine počinje priprema ustroja 6. gardijske brigade - "Vukovi", koja se službeno formira dana 01.11.1992. god., po zapovijedi ministra obrane RH. Zapovjednik postaje pukovnik Mirko Norac, a njegov zamjenik Milan Čanić - Bićo.

Brigada je od osnivanja stalno na prvoj crti bojišnice, dugoj gotovo 50 km, zajedno s pričuvnim postrojbama, 118. i 133. brigadom HV.

Prvo veće iskušenje brigada je imala u operaciji "Maslenica" u siječnju 1993. godine. Bez gubitaka, u kratkom vremenskom roku, ovladava područjem Rovanjska - Jesenice i Tulovim gredama. Za uspjehe u toj akciji brigada je pohvaljena od generala-zbora Janka Bobetka.

Po povratku u Gospić brigada nastavlja sa usavršavanjem i pripremanjem za ono što je uslijedilo u operaciji "Medački džep" kada je otklonjena izravna opasnost za Gospić i okolinu od stalnih četničkih napada iz smjera Divosela. Brigada je kao nositelj glavnog udara, sa pridodanim postrojbama na bokovima - 133. dp i SJP MUP-a, uspjela u svega 24 sata, dana 09.09.1993. godine ovladati prostorom Divosela, te dijelom pod Velebitom do područja Medka. Iako se brigada morala povući iz tog dijela na osnovi sporazuma sa UN-om, taj prostor do "Oluje" više nije predstavljao izravnu opasnost za Gospić i okolicu.

Nakon uspješno izvršene zadaće brigada se vraća stalnim zadaćama do proljeća 1994. godine, kada četnici iz smjera Ljubova ovladavaju kotom "Repetitor" koju su do tada branile postrojbe 150. dp iz Zagreba. Po dobivenoj zadaći 9. gbr. prelazi u silovit protuudar, u borbama koje su trajale oko 6 sati uspijeva odbaciti neprijatelja na njegove polazne položaje, na noseći mu velike gubitke u ljudstvu I tehnici. Neprijateljske snage su bile doslovno razbacane, ali se dalje nije išlo jer je zapovijed bila da se na dostignutu crtu postave promatrači UN-a sa zadaćom razdvajanja zaraćenih strana, međutim kasnije se shvatilo da isti pokušavaju utvrditi granicu tzv. Krajine.

Tijekom ožujka 1995. godine u 9. gbr priključuje se tadašnja 84. gardijska bojna - "Termiti", koja postaje 2.pb 9. gbr. Isti su u tom trenutku držali položaje na Velebitu, do sudjelovanja u operaciji "Ljeto-95" t/jekom srpnja 1995. godine. U toj akciji su se iskazali uništivši oklopnu postrojbu neprijatelja, nanoseći velike gubitke u ljudstvu i tehnici.

Tijekom operacije "Oluja"9. gbr. glavninom snaga djeluje na 2. pravcu: smjerom Perušička Kosa -Ljubovo - Bunić - Podlapača - Udbina - Donji Lapac -granica sa BiH, dok 2.pb djeluje na pravcu Velebit -Gračac - Srb - granica sa BiH.

Tijekom izvršavanja te zadaće pripadnici postrojbe pred sobom su imali izuzetno težak zadatak, jer je neprijatelj snažno utvrdio područje Ljubova bunkerima i minama.

Uz sve to, njihova obrana je pukla već prvog dana naših napada. Stvorili smo preduvjet za daljnje napredovanje koje smo okončali 07.08.1995. godine, izlaskom na granicu sa BiH kod Donjeg Lapca.

Po povratku sa bojnih djelovanja do danas, brigada se stalno usavršava, te je uvijek spremna izvršiti pred nju postavljene zadaće.

Na putu stvaranja RH, kroz našu postrojbu prošlo je oko 8000 pripadnika. Najvrijednije što su mogli položiti za svoju domovinu, svoje živote, dalo je 56 pripadnika, a oko 150 ih je ranjeno. Naša je trajna zadaća da skrbimo o njihovim obiteljima i našim ranjenicima.

Mi koji smo ostali iza njih spremni smo po potrebi učiniti isto, ukoliko za to bude potrebe.

"PRIMUSINTER PARES!"

RATNI PUT

9. gardijska brigada - "Vukovi" ustrojena je iz postrojbi koje su tijekom 1991. -1992. godine branile Liku i zaustavile neprijateljsko nadiranje prema središtu Hrvatske. To su bile 118. i 133. brigada HV i dio gardista iz ostalih dijelova RH.

Brigada je službeno utemeljena 01. studenog 1992. godine, kao 6. gardijska brigada. Prvi zapovjednik bio je general-bojnik Mirko Norac, današnji zapovijednik II. ZP OS RH Đakovo.

Nedugo po osnutku brigadu su čekale teške zadaće. Zapravo, tri mjeseca po formiranju postrojbe uslijedila je akcija "Maslenica", gdje je 9. gardijska brigada svojim uspješnim djelovanjem na pravcu Rovanjska - Jesenice - Tulove Grede, slomila otpor neprijatelja u rekordnom vremenu, što je najznačajnije bez gubitaka, ali nanoseći velike gubitke neprijatelju u ljudstvu i tehnici. Neprijatelj se uvjerio da mu se na ovom prostoru suprotstavila respektabilna vojna sila, koju više nije smio podcijenit. Za uspješno obavljenu zadaću tijekom akcije "Maslenica" general-zbora Janko Bobetko posebno pohvaljuje OKB 9.gbr., kao i cijelu brigadu na čelu sa zapovjednikom.

Po povratku u Liku, brigadu očekuju svakodnevni sukobi sa četnicima na crti bojišnice od Otočca do Gospića duge gotovo 50 km. Od skupine dragovoljaca

9.gbr. narasta u modernu postrojbu osposobljenu za Izvršavanje najsloženijih zadaća.

To se ubrzo pokazalo u akciji "Medački džep" 09.09.1993. godine, kada je u svega nekoliko sati skršen otpor četnika u potezu od s.Divosela do s.Medka, dubine oko 7 km. 9.gbr. u ovoj akciji bila je nositelj glavnog udara uz pomoć 133. brigade HV i SJP MUP-a. Osim vojnog značaja, akcija "Medački džep" imala je psihološki utjecaj u tzv. Krajini koja se poslije toga više nije mogla oporaviti.

Novo bojno djelovanje za postrojbu uslijedilo je 05. ožujka 1994. godine kada su četnici napali i zauzeli dominantnu kotu zvanu Repetitor na planinskom masivu Ljubovo i time otvorili mogućnost za daljnje napredovanje Ličkim poljem. Tada je u pomoć pričuvnim brigadama, koje su osiguravale crtu bojišnice, upućena 9.gbr. Poslije silovite bitke, zbog velikih gubitaka neprijatelj je bio prisiljen napustili zauzeto područje.
Po zapovijedi Ministra obrane gospodina Gojka Šuška, 84. gardijska bojna - "Termiti", 09. ožujka 1995.g. prelazi u ustrojbenu strukturu 9.gbr., te preuzima naziv 2.pb 9.gbr. Ova postrojba drži crtu obrane na Velebitu, a 25.07.1995. godine sudjeluje u operaciji "Ljeto-95" za koju dobiva pismenu pohvalu od Vrhovnika OS RH i Načelnika GS OS RH.

Najveći ispit 9.gbr. bila je akcija "Oluja", sa zadaćom zauzimanja strateški važnog položaja Ljubovo i daljnje napredovanje prema državnoj granici. Zauzeti Ljubovo značilo je slomiti tzv. Krajinu, taj masiv bio je okosnica neprijatelja i simbol njihove državnosti. Iako je naišla na jak otpor neprijatelja, 9.gbr. je uspjela ovladati Ljubovom, izbiti na komunikaciju Lički Osik -Bunić, te ostvariti daljnje napredovanje preko Bunića i Udbine ka državnoj granici. Istovremeno, složen pravac bojnog djelovanja imala je 2.pb 9.gbr koja je po ovladavanju neprijateljskih položaja na Velebitu izmještena na području Gračaca, gdje je nastavila bojna djelovanja preko Srba u pravcu državne granice sa BiH.

Nakon akcije "Oluja"postrojbe 9.gbr. dobivaju zadaće na osiguranju državne granice na samom jugu RH.

Tijekom njenog postojanja kroz postrojbu je prošlo oko 8000 pripadnika. Nažalost, 56 pripadnika položilo je svoj život na oltar Domovine, a preko 150 je ranjeno.

9.gbr. ne treba pisca povijesti, njezini su je pripadnici sami pisali, u nju su utkali sami sebe i time dokazali da im je mjesto među najboljima.

PRIMUS INTER PARES!

Novosti
10 Listopad 2022

Siniša Troha novi je predsjednik ZUV HGP

U subotu 8. listopada 2022. godine na izborno-izvještajnoj sjednici Sabora Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi za novog predsjednika jednoglasno je izabran Siniša Troha. Siniša Troha rođen je u Vinkovcima, 18. lipnja 1970. godine, otac je šestero djece te je u braku s Mirjanom Troha. Umirovljeni je časnik Hrvatske vojske koji iza sebe ima hvale vrijedan ratni put. Sudjelovao je u obrani Republike Hrvatske na bojištima Banije, Like, Slavonije i Dalmacije. Karijeru je započeo u MUP-u kao policajac, a kasnije i policajac detektiv na odjelu za organizirani kriminal. Na vlastiti zahtjev prešao je u 9. gardijsku brigadu „Vukovi“ gdje je obnašao dužnosti zapovjednika voda, zamjenika zapovjednika izvidničke satnije, zapovjednika izvidničke satnije, zapovjednika satnije za međunarodne vojne operacije i časnika za obavještajne poslove. Svoj život posvetio je doškolovanju, unaprjeđivanju znanja i vještina stoga je uz završenu Srednju školu za unutarnje poslove završio temeljnu (razina vod/satnija) i naprednu (razina satnija/bojna) časničku školu, te obuku za osposobljavanje časnika za rad u međunarodnom okruženju, sudjelovanju u međunarodnim vojnim misijama i operacijama u Centru za obuku međunarodnih vojnih operacija. Na „Military Joint Multinational Readiness Center“ u Hohenfelsu, glavnom centar za borbenu obuku američke vojske, europskih saveznika i partnera, 2008. godine stječe status mentora za sposobnosti opservacije i mentoriranja Afganistanske vojske kao i njeno povezivanje s koalicijskim snagama (OMLT). U istom Centru 2012. godine završava tečaj za mentora za sposobnost opservacije i mentoriranja afganistanske policije i povezivanje s koalicijskim snagama (POMLT), a u Zagrebu završava tečaj komunikacije i mentoriranja Obrazovnog centra za unutarnje poslove. Sudjelovao je u vojnim misijama u Afganistanu i Siriji. Osim svoje uspješne vojne i policijske karijere, uspjehe je postigao i u nogometnoj karijeri, nekada član nogometne akademije bio je i trener razine UEFAB. Predsjednik je Nogometnog kluba ”Velebit” iz Gospića. U svom obraćanju nakon izbora za predsjednika ZUV HGP-a naglasio je kako će nastaviti aktivno ukazivati na probleme braniteljske populacije s posebnim naglaskom na zaštitu dostojanstva Domovinskog rata i branitelja.

Novosti
31 Kolovoz 2022

Dosta je pljačke Hrvatske države i hrvatskog naroda !

Voljom hrvatskoga naroda i žrtvom hrvatskih branitelja ostvaren je stoljetni san hrvatskog naroda – stvorena je Hrvatska država. Mi koji smo nesebično stali u obranu hrvatskog naroda i hrvatske države, ne možemo nikako stajati po strani i biti pasivni promatrači pljačke i devastacije hrvatske države. To dugujemo našim poginulim suborcima koji su položili svoje živote za slobodu kao i onima koji su dali svoje zdravlje i dijelove tijela. Na žalost danas je potpuno jasno da država koju smo u krvi stvarali nije onakva kakvu smo željeli.

Hrvatski branitelji među kojima je bilo svih slojeva društva jedini su koji su svoju zadaću odradili u potpunosti ( obranili i oslobodili Hrvatsku ) te samim time uspostavili demokraciju u kojoj je omogućeno svim građanima Republike Hrvatske da mogu birati i biti birani.

Hrvatske vlade ( i lijeve i desne HDZ i SDP ) dovele su državu na rub provalije. Hrvatska je izgubila sve elemente suverenosti (gospodarsku, monetarnu, vojnu, energetsku, financijsku), doživjela potpuni demografski slom, a gotovo svi prirodni i gospodarski resursi u rukama su stranih korporacija i banaka čiji je jedini cilj profit i porobljavanje hrvatskoga naroda.

Vladajuće elite Hrvatsku su pretvorile u državu korupcije, kriminala, nepotizma čemu  svjedočimo od kriminalne pretvorbe i privatizacije do najnovije afere INA. Najžalosnije je što nitko ništa ne zna i nitko za ništa nije odgovarao. Sustav vrijednosti hrvatskog društva je potpuno uništen i izopačen , odbačene su sve moralne vrijednosti koje je naš narod kroz povijest baštinio, Hrvatska je materijalno slomljena i opljačkana. Posljedica toga je pola milijuna iseljenih i doslovno protjeranih Hrvata među kojima su i tisuće hrvatskih branitelja, njihove djece zajedno s obiteljima. Hrvatska se ne napušta jer nije lijepa i bogata država već zato što su je hrvatske Vlade pretvorile u zemlju beznađa.

Današnja svjetska kriza jednim dijelom stvorena Ruskom agresijom na Ukrajinu, drugim dijelom umjetno izazvana od koje najveću korist imaju oni koji su krizu izazvali, a sav teret i trošak krize prebačen je na leđa naroda.

Od onih koji nisu sudjelovali u obrani, oslobađanju i stvaranju hrvatske države ( a mogli su ) ne možemo očekivati da znaju cijeniti, voljeti i čuvati Hrvatsku, ali ne smijemo im dozvoliti da Hrvatsku mogu nekažnjeno pljačkati i devastirati.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi kao u ratu tako i danas u miru stoji uz naš hrvatski narod.

 

 

                                                                                                     ZUV HGP

                                                                            Predsjednik Željko Dragašević

Novosti
24 Lipanj 2022

Održavanje 5. radionice u sklopu projekta Snaga je u tebi

Dana 27.06.2022. godine održat će se 5. radionica u sklopu projekta Snaga je u tebi. Svrha projekta je psihološko i socijalno osnaživanje te podizanje kvalitete življenja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Radionica se održava u Gospiću u Kulturno informativnom centru u 15:00 sati, na adresi Budačka ulica 12. Radionicu će održati mag.psych. Ana Svetić Balenović na temu PTSP i depresivnosti. Pozivamo sve branitelje, članice ZUV HGP kao i članove partnerskih organizacija Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi da nam se pridruže na radionici. Radujemo se vašem dolasku.

Novosti
29 Svibanj 2022

ČESTITKA POVODOM 30. SVIBNJA, DANA DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Dan državnosti obilježava se u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine.

Konstituiranjem prvog demokratski izabranog Sabora otvoren je put prema ostvarenju višestoljetne težnje hrvatskoga naroda - demokratskoj preobrazbi, slobodi, samostalnosti i neovisnosti Hrvatske. Time je učinjen prvi korak u uspostavi moderne hrvatske države i zato je taj dan izabran kao „svehrvatski dan proslave hrvatske državnosti“.

Izabrani zastupnici tada su na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, kojem su nazočili i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske i predstavnici vjerskih zajednica, izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. 

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić, a za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman koji je u svom prvom govoru pred novoizabranim zastupnicima naglasio kako konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Ovaj dan obilježavamo s osobitim ponosom i zahvalnošću, prisjećajući se svih onih koji su stali u obranu Hrvatske i nesebično ugradili svoje živote u temelje današnje moderne hrvatske države

Tim povodom, svim građankama i građanima Republike Hrvatske čestitamo 30. svibanj, Dan državnosti Republike Hrvatske.

ZBOR UDRUGA VETERANA HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI

 

ZBOR UDRUGA VETERANA

HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP) je samostalna, slobodna i dragovoljna udruga osnovana 2011. godine radi zaštite i promicanja zajedničkih braniteljskih interesa i ciljeva. Zbor djeluje na području Grada Zagreba, kao i na području Republike Hrvatske, a organiziran je kao nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija.


 
Statut udruge:Statut ZBORA
 
 
Izvješća ZUV HGP. Izvješća ZUV HGP .
 

ČLANICE ZBORA

CILJEVI UDRUGE

Oživotvorenje deklaracije o Domovinskom ratu, zaštita digniteta i vrijednosti Domovinskog rata kao temelja moderne hrvatske države

Zajedno s nadležnim državnim institucijama inzistirati na dostojnom provođenju svih odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja te drugih zakonskih i podzakonskih akata kojima se reguliraju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Kao moralna snaga društva voditi računa o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa Republike Hrvatske u smislu zaštite neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta te izgradnje pravednog društva

Puna društvena reintegracija članova Zbora kroz uključivanje u tijela državne vlasti i uprave te druge društvene institucije (Sabor, ministarstva, županije, gradove, općine, upravne i nadzorne odbore te kulturne i sportske institucije).

 
 

Kontakti udruge ZUVHGP

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Siniša Troha Predsjednik udruge +385 98 931 5959
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ivana Klanac Administrativna tajnica +385 99 434 1711
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ida Šoštarić bacc.oec Voditeljica projekta Tem mreže
+385 99 784 9643
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

RAZVOJNA SURADNJA

 

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi je Centar znanja za društveni razvoj u području unapređenja kvalitete življenja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u okviru Razvojne suradnje sa Nacionalnom Zakladom.

ZBOR UDRUGA VETERANA HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI

Avenija Dubrava 220, Zagreb
 OIB: 51400119853
IBAN: HR8924020061100598838
 Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.