Udruga veterana 4. gardijske brigade

4gbr

Udruga veterana 4. gardijske brigade


Udruga veterana 4. gardijske brigade nastala je prvenstveno vođena idejom pomoći kako pripadnicima tako i obiteljima poginuli i nestalih naših suboraca iz ratne 4. gardijske brigade.


Udruga je službeno registrirana 21.06.2007 godine te je osnovana s ciljem:
  • očuvanja imena i djela 4. gardijske brigade, te obilježavanja obljetnica, bitnih događaja i bitaka u Domovinskom ratu;
  • zaštite časti i dostojanstva poginulih u Domovinskom ratu, te trajne brige o kapelici „Sv. Križ“ i spomen pločama istih;
  • okupljanja veterana, sudionika Domovinskog rata 4. gardijske brigade na području Republike Hrvatske i u inozemstvu;
  • zaštite zajamčenih prava i promicanja interesa i ciljeva članova Udruge te svih sudionika i stradalnika Domovinskog rata;
  • organiziranje humanitarne pomoći za članove Udruge i članove njihovih obitelji u skladu sa mogućnostima Udruge;
  • suradnja sa odgovarajućim državnim tijelima i drugim državnim ustanovama radi zadovoljavanja potreba, interesa i zaštite članova Udruge kao i članova njihovih obitelji;
  • izvješćivanje hrvatske i svjetske javnosti o ciljevima i teškoćama hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata;
  • okupljanje i koordiniranje samostalnog i zajedničkog djelovanja sa braniteljskim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata i drugim organizacijama civilnog društva;
  • suradnja i povezivanje s međunarodnim organizacijama veterana, te ustanovama i zakladama drugih država, koje se na bilo koji način skrbe za ratne veterane, a države iz kojih potječu nisu sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku.
Djelatnosti udruge kojima se ostvaruju ciljevi su:
  • organiziranje i osnivanje ustrojstvenih oblika djelovanja (podružnice, ogranci, klubovi i radna tijela) koji mogu imati pravnu osobnost;
  • organiziranje stručnih timova radi praćenja i pronalaženja rješenja za zdravstvene, socijalne i druge teškoće sudionika Domovinskog rata, a zbog preventivnog djelovanja u prevladavanju teškoća ratnih veterana;
  • organizacijsko osposobljavanje za ostvarivanje ciljeva Udruge ustanovljivanjem odgovarajućih ustrojstvenih oblika, povjerenstava i centara u sklopu Udruge;
  • organizirano pružanje pomoći u prevladavanju socijalnih, zdravstvenih, psiholoških, pravnih i obiteljskih teškoća veterana Udruge i članova njihovih obitelji;
  • prikupljanje novčanih i materijalnih sredstava pomoći u zemlji i inozemstvu za ostvarivanje ciljeva i projekata veterana i stradalnika Domovinskog rata;
  • organiziranje kulturnih, športskih i drugih djelatnosti;
  • organiziranje i sponzoriranje stručne-forumske djelatnosti (stručni i znanstveni skupovi, okrugli stolovi, tribine…);
  • dodjela nagrada i priznanja zasluženim čelnicima, članovima tijela, članovima Udruge i ustrojstvenim oblicima za stručan, kvalitetan i predan rad;
  • provođenje humanitarnih i drugih djelatnosti.
Obljetnica osnivanja 4. gardijske brigade, a ujedno i dan Udruge veterana 4. gardijske brigade je 28. travnja.

Predsjednik udruge: Božo Zadro

Dopredsjednik: Ivan Mršić

Tajnik: Goran Orlić

Povjesnica 4. gardijske brigade

U pripremama za ustrojavanje Zbora narodne garde 28. travnja 1991. začela se i 4. brigada ZNG. Odmah nakon osnivanja redarstvenicima iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu, priključuju se dragovoljci, uglavnom s područja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine. U kampovima Resnik, Trilj i Imotski započinje obuka i ustrojavanje glavnine ljudstva, ali i kontinuirani prijem novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem već temeljna briga postaje kako mu osigurati barem najosnovnije pješačko oružje. O tenkovima, topništvu i drugom oružju veće vatrene moći, tada se nije moglo ni sanjati, ipak, na razne načine prikupljeno je ono najosnovnije, čime bismo se mogli suprotstaviti neprijatelju.

Već 31. 07. 1991. godine brigada pod zapovijedanjem današnjeg umirovljenog general bojnika Ive JELIĆA dobiva prvu borbenu zadaću te jedan njen dio kreće u Kruševo. Tako 01. 08. slijedi prvi oružani sukob. Tu u Kruševu, zadan je prvi udarac neprijatelju, o čemu svjedoči i Radio Knin priznavanjem velikih gubitaka. Nakon mjesec i pol dana uspješne obrane, zbog nepovoljnog taktičkog položaja padom mjesta Jasenice, brigada se morala izvući iz Kruševa. Dok je glavnina snaga bila u Kruševu, dio brigade je branio Vrliku.

09. 1991. godine Zrakoplovni vod 4. gardijske brigade sudjeluje u uspješnoj akciji osvajanja vojarni kod Ploča «Zelena tabla – Male Bare», kada je zarobljeno cjelokupno naoružanje Teritorijalne obrane Ploče, Vrgorac i Makarske te dosta protuoklopnih sredstava i ponešto topničkog oružja. Dok dvije bojne djeluju na drniškoj i sinjskoj bojišnici dio brigade angažiran je u bojnim djelovanjima na prostoru Zadra i Šibenika. U takvim okolnostima stvaraju se i prve topničke snage brigade, sastavljene od tek nekoliko lakših oruđa potpore, uglavnom minobacača 82 i 120 mm. i 06. 10. 1991. slijedi opći napad neprijatelja s kopna, mora i iz zraka na grad Zadar. Dodatna otežavajuća okolnost za obranu je i djelovanje iz vojarni JNA u samom gradu. Prema položajima 4. brigade neprijatelj kreće u napad iz 3 pravca: prema Bokanjcu, Crnom i Dračevac - Ploči. Nakon dvodnevnih borbi, nadljudskim naporima gardisti Četvrte uspijevaju zaustaviti napad i tom prilikom nanose neprijatelju velike gubitke u ljudstvu, a na području Dračevca uništavaju mu dva tenka s čim mu je spriječen ulazak u grad. Zbog neposredne ugroženosti Dubrovnika tri samostalna voda 4. gardijske brigade sredinom listopada ulaze u grad pod okruženjem i stavljaju se u njegovu obranu na Srđu i Mokošici, gdje ostaju sve do sklapanja primirja. Uz ova tri voda za obranu juga brigada angažira i svoju 4., a zatim i 3. bojnu u prosincu 1991. godine i to na području Imotica – Topolo. U isto vrijeme se i samostalna satnija pod zapovijedanjem pokojnog Andrije Matijaša angažira u obrani Stona. Zapovjedništvo brigade se od siječnja 1992. smješta u Ploče, dok se jedna bojna nalazi na bistrini, jedna u Metkoviću, a jedna bojna je držala pozicije od Posedarja prema Pagu.

Zbog neposredne ugroženosti RH od neprijateljskih nakana prodora neprijatelja iz pravca Livna prema granici RH, te iz pravca Mostara prema zapadnoj Hercegovini, odnosno dolinom Neretve prema Metkoviću, u veljači, odnosno travnju 1992. 5. bojna SHUB i 4. bojna se upućuju na prostor Livna i Mostara. 5. bojna stalnom aktivnom obranom uspijeva u više navrata zaustaviti neprijateljske napade prema Livnu, a 4. bojna uspijeva spriječiti neprijateljski prodor prema dolini Neretve i protunapadom osloboditi šire područje Mostara.

Početkom lipnja 1992. godine zapovijedanje brigadom preuzima, danas general zbora, Mirko ŠUNDOV. Krajem istog mjeseca zapovjedno mjesto i glavnina snaga brigade seli iz Hutova u Orašac. Nakon kratke konsolidacije snaga uslijedilo je nekoliko teških bitaka u kojima su uz veliko ljudsko zalaganje i žrtvu zauzeti dominantni objekti, otvoren je prostor za potpuno oslobađanje dubrovačkog zaleđa, pa je prodor nastavljen prema Uskoplju. Herojskim pothvatima pješačkih postrojbi u ovim bitkama svakako treba istaknuti i ulogu oklopno – mehanizirane satnije, koja je pod vodstvom pokojnog Andrije Matijaša bitno pridonijela ovladavanju područjem.

07. 1992. operacijom “Tigar” omogućena je ponovna prometna povezanost Dubrovnika sa ostatkom Hrvatske, a završna operacija kojom je cijeli prostor dubrovačkog zaleđa, sve do granice na Prevlaci, stavljen pod nadzor Hrvatske vojske, bila je akcija «Vlaštica» 21. 10. 1992., nazvana po istoimenoj koti koja je dominirala cijelim područjem. Akcija je izvedena u teškim vremenskim uvjetima i unatoč snažnom otporu neprijatelja uspješno okončana za samo tri dana. Time je Četvrta gardijska brigada zajedno s 1. gardijskom brigadom HV «Tigrovima» i drugim postrojbama HV, postavila crtu bojišnice koja je ostala nepromijenjena do kraja rata.

Nema vremena za odmor, pa nakon preustroja brigade u studenom i prosincu 1992. godine, slijedi druga velika zadaća. Bila je to operacija Maslenica 21. 01. 1993. godine. Brigada je ovdje prvi put mogla pokazati svoju punu silu, učinkovitost i visoku taktičku zrelost. Iako su se osjećale posljedice teških bitaka na jugu, ljudstvo je gotovo prepolovljeno, brigada je u akciju ušla visoko motivirana i unatoč umoru bojno spremna. Već prigodom izviđanja, skupina pripadnika 3. bojne nailazi na minsko polje, a gubici nagovješćuju teško izvršenje zadaće. I zaista operacija «Maslenica» se pokazala jednom od težih i zahtjevnijih u Domovinskom ratu. Sama napadna operacija trajala je dva i pol dana i brigada je u suradnji sa drugim postrojbama Hrvatske vojske uspješno obavila postavljenu zadaću. Po prelasku u obranu, već umorni borci morali su otrpjeti silovite protuudare, u kojima su u nekoliko slučajeva požrtvovnim akcijama pojedinaca i manjih skupina očuvani stečeni položaji od novigradskog zaleđa do sela Kašić. Važnost izvedene operacije i sa gledišta obrane Zadra, koji je do tada trpio česta granatiranja, ali i s obzirom na mogućnost korištenja novog pontonskog mosta u Masleničkom ždrilu, svrstao je ovaj ratni uspjeh među veće pobjede u Domovinskom ratu, a 4. brigadu potvrdio kao jednu od najboljih postrojbi Hrvatske vojske. Brigada je ovdje prvi put pokazala punu snagu i upotrijebila bojna sredstva koja do tada nije imala. U nedostatku potrebne obuke i iskustva motivirani borci pridonijeli su da operacija od početka do kraja bude izvedena visoko profesionalno i učinkovito. Koncem ožujka 1993. godine brigada predaje područje odgovornosti 3. gardijskoj brigadi i odlazi na zasluženi odmor, te pristupa daljnjoj obuci i prijeko potrebnoj popuni. U to vrijeme zapovijedanje brigadom preuzima, danas umirovljeni general bojnik Damir KRSTIČEVIĆ, a dotadašnji zapovjednik, danas general zbora Šundov, odlazi na novu dužnost.

Uz stalni rad na ustroju i popuni 4. brigada je početkom lipnja 1993. godine ponovno na borbenim crtama, najprije u prostoru vodičkog zaleđa, a potom ponovo na prostorima oslobođenim u operaciji Maslenica, gdje uspješno provodi aktivnu obranu. Kako bi se održala stalna borbena spremnost, obzirom na prilike i uvijek prisutnu mogućnost borbene uporabe, brigada je u neprekidnom procesu unutarnje izobrazbe i uvježbavanja. Vrhunac je pokazala u primjerno izvedenoj taktičkoj vježbi sa bojim ciljanjem, «Bandira 94» kojoj su bili nazočni uz Predsjednika RH i Vrhovnika OS, dr. Franju Tuđmana i Ministra obrane Gojka Šuška, brojni strani diplomatski predstavnici. Četvrta gardijska brigada kao već stasala postrojba, sa svim odlikama dobro organizirane i ustrojene vojne organizacije postaje stalna interventna snaga nadređenom zapovjedništvu i kao takva sa uspjehom provodi sve postavljene zadaće.

Tijekom 1994. i prve polovice 1995. godine 4. gardijska brigada je u sklopu svog zbornog područja izvršavala sve postavljene zadaće te provodila intenzivnu obuku pripremajući se za završne operacije oslobađanja okupiranih dijelova RH. Tijekom prosinca 1994. kreće operacija “Zima ‘94” koja se izvodi u vrlo teškim vremenskim i terenskim uvjetima na planini Dinari, a potom operacije “Skok 1” i “Skok 2” gdje Četvrta zajedno sa 7. brigadom ovladava dominantnim objektima na Dinari i Livanjskom polju i stvara preduvjete za završne operacije prema Kninu. Daljnjem razvoju događanja pridonio je i «Splitski sporazum», potpisan 22. srpnja 1995. godine. Operacija «Ljeto 95» mogla je početi. Obzirom na nepovoljnu konfiguraciju terena u nastupanju prema Bosanskom Grahovu i teškoće koje su se ukazale u prvim pokušajima ovladavanja tim prostorom, Četvrta je dobila zapovijed uključiti se u operaciju unatoč činjenici da je tek puštena na odmor. Odmah iz pokreta, 27. 07.1995. postrojbe Četvrte krenule su prema Bosanskom Grahovu i već sutradan su zajedno sa 7. gardijskom brigadom ovladale njegovim širim prostorom.

Uslijedila je «Oluja». Nakon posljednjih operacija, postalo je već jasno da je slijedeći cilj, grad Knin, pa je neprijatelj ovakvim razvojem događaja doveden u težak taktički položaj. Dana 5. kolovoza 1995. godine taj trenutak je i dočekan. U sklopu široke vojno – redarstvene operacije «Oluja», Četvrta je skupa sa 7. brigadom ušla u Knin i nakon kraćeg zadržavanja nastavila progoniti neprijatelja prema granici Republike Hrvatske, u pravcu mjesta Srb. Već u 14.40 sati istog dana područje je bilo pod nadzorom. U naredna dva dana slijedile su akcije s ciljem osiguravanja granice Republike Hrvatske nakon čega je postrojba zamijenjena. Odmor nije dugo trajao. Naime, neprijatelj je u namjeri vraćanja izgubljenog krenuo u protuudar na položaje 141. brigade Hrvatske vojske kod prijevoja Derala između Strmice i Bosanskog Grahova te ih većim dijelom i zauzeo. Dio brigade je 15. kolovoza 1995. godine žurno upućen na intervenciju u to područje, gdje je presjekavši komunikaciju Drvar – Resanovci, doveo napadače u nepovoljan taktički položaj. Uz žestok otpor neprijatelja angažirane snage su već sljedećeg dana povratile izgubljene položaje i vratile se u Knin.

Nedugo zatim, zapovjednik tadašnjeg Zbornog područja Split general Ante GOTOVINA, zapovijeda napad na pravcu Glamoč – Šipovo – Jajce te ovladavanje širim područjem Drvara. Tako je 7. rujna 1995. godine brigada krenula u operaciju «MAESTRAL», u kojoj je pokazala pune rezultate bogatog ratnog iskustva, zrelosti i profesionalnog ustroja. I pored trošnosti sredstava do izražaja je došla visoka pokretljivost brigade i sposobnost usklađenog izvođenja napadnih djelovanja uz minimalne pripreme.

Početkom listopada 1995. godine brigada dobiva novu borbenu zadaću u operaciji nazvanoj «JUŽNI POTEZ». Cilj operacije je bio ovladavanje širim prostorom Mrkonjić Grada. Snage Hrvatske vojske su 9. listopada 1995. godine obavile silovitu topničku pripremu te je do kraja dana završen najteži dio zadaće, u potpunosti su razbijene neprijateljske snage i natjerane u bijeg. Taj dan bi zasigurno bio zapamćen kao sjajan prikaz snage i organiziranosti Hrvatske vojske da nije pomućen smrću legendarnog hrvatskog časnika i istinskog simbola ove brigade generala Andrije Matijaša Pauka. Taj veliki ratnik i čovjek, svojom pogibijom, kao da je navijestio kraj rata, jer nakon što su sutradan Četvrta i Sedma gardijska brigada obuhvatom zauzele Mrkonjić Grad, pokazalo se da je to bila i zadnja bitka u Domovinskom ratu.

Četvrta gardijska brigada je u Domovinskom ratu položila 199 žrtve (195 poginulih i 4 nestala), a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno ili na drugi način stradalo.

Kroz nju je prošlo mnogo iznimnih boraca, dočasnika i časnika koji su danas u mirovini ili na drugim dužnostima. Svi oni, s manjim ili većim zaslugama, učinili su da ime 4. gardijske brigade postane nezaobilazno u stvaranju novije hrvatske povijesti.