Udruga ratnih veterana 3. gardijske brigade „KUNE“

Povjesnica 3. gardijske brigade „KUNE“

Ubrzo nakon promjene vlasti u Hrvatskoj izbila je u kolovozu 1990. u Kninu pobuna srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, što je bio uvod u agresivni rat kojim su Oružane snage SFRJ predvođene Jugoslavenskom narodnom armijom pokušale odcijepiti veće dijelove Republike Hrvatske.

Pobuna je počela u područjima s većinskim srpskim pučanstvom s tendencijom širenja na nacionalno miješana područja. Pokušaj specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da intervencijom u Kninu pobunu uguši u njezinom začetku spriječila je JNA, koja se odmah nakon prvog izlaska naoružanih lokalnih Srba na cestu stavila na njihovu stranu.

Pobuna se potom proširila i na dio susjednih općina, a u listopadu je sličan pokušaj izveden i na Banovini. Razoružanim tijelima vlasti Republike Hrvatske ostalo je samo da na sve moguće načine dođu do oružja kao preduvjeta za saniranje pobune koja je, uz politički, bila i veliki gospodarski udar na mladu hrvatsku državu. Težište obrane stavlja se na policiju putem koje se povećavaju postrojbe posebne namjene i pričuvni sastav, kao temelj buduće Hrvatske vojske.

U tim okolnostima, Ministar obrane RH, 29. travnja 1991. godine donosi Zapovijed o osnivanju 3. brigade ZNG u slavonskim županijama.

Od specijalnih se postrojbi MUP-a formiraju vojne postrojbe sa specifičnim vojnim ustrojem i to:
  1. pb – u Osijeku, 2. pb – u Vinkovcima, 3. pb – u Slavonskom Brodu (sa pripadajućim satnijama u Đakovu i Novoj Gradiški), 4. pb – u Vukovaru Uz popunu i opremanje, postrojbe brigade djeluju na svim slavonskim ratištima u gašenjima oružane pobune protiv ustavnog poretka RH. Tako su do polovinom 1991. godine postrojbe 1. bojne aktivno djelovale u akcijama u Borovom selu, Bijelom brdu, Mirkovcima, Tenji, Sarvašu Dalju, Erdutu i Aljmašu, Laslovu; 3. bojne u Šodolovcima, Karadžićevu i Koprivni te na novogradiškom ratištu u obrani odolijevali na područjima Donjih Bogičevaca, Okučana, Gornjih Bogičevaca. Na području Vinkovaca, snage 2. bojne nosile su se sa teretom agresije na području Nuštra, Cerića, Marinaca, Bogdanovaca, Đeletovaca i Jarmine. Nemjerljiv je i doprinos 4. bojne u herojskom gradu Vukovaru.

Uz navedene operacije zaustavljanja neprijateljske agresije, postrojbe 3. gbr sudjeluju u zauzimanju vojnih objekata tzv. JNA na svojim područjima djelovanja te presreću njihove vojne konvoje i kompozicije kojima su pokušali evakuirati svoju opremu iz Slovenije u BiH. Zarobljena oprema i naoružanje značajno su doprinijeli opremanju postrojbi Kuna, ali i omogućili osnivanje ostalih postrojbi brigade.

Tako je već 15. srpnja 1991. godina formirana topničko-minobacačka bitnica koja je 19. srpnja iste godine izvela napad na vojne ciljeve u okupiranom Bijelom Brdu. Ovaj se napad smatra prvim djelovanjem topništva ZNG u Domovinskom ratu. Zarobljenom se opremom značajno popunio i opremio i mješoviti topnički divizijun, koji je formiran 19. rujna 1991.godine.

Zarobljenom se tehnikom oklopništva, tenkovima T-55 i oklopnim prevožnjacima OT M-60, a kasnije i iz Varaždinske vojarne opremio i formirao OKB Kuna sa 01. listopadom 1991.godine, prvobitno sa djelatnicima iz Varaždinske regije, dok se popunom i obukom taj sastav brzo popunio osobljem iz Slavonije. Istoga dana formirane su inženjerijska satnija i satnija veze, a do kraja su godine, točnije 14. prosinca i 15. prosinca, formirani i izvidnički vod i logistička satnija.

lako su djelovale primarno na svojim područjima rasporeda i osnivanja, postrojbe brigade su i izmještale dijelove svojih snaga radi pružanja ispomoći bojnama koje su bile izložene snažnijem djelovanju agresorskih snaga.

Sukladno ustroju, 01. veljače 1992. godine formiran je ABKO vod dok je PORD osnovan 01. kolovoza 1992. godine. Time je dovršeno ustrojavanje 3. gardijske brigade.

Sve postrojbe brigade prvi put su zajedno angažirane u obrani Vinkovaca na potezu Jarmina-Borinci-Žankovac-Nuštar u studenom 1991. godine. Zadaća je bila spriječiti daljnje napredovanje protivnika nakon pada herojskog grada Vukovara. Brigada je držala zadanu crtu obrane do 04. svibnja 1992. godine, nakon čega te položaje preuzimaju mirovne snage UNPROFOR-a.

Dolaskom UNPROFOR-a nisu prestale aktivnosti protivnika. Njegove su se pretenzije preselile na teritorij susjedne Posavine sa kojih su otpočele oružane provokacije i djelovanja po civilnom stanovništvu uzduž rijeke Save. U nakani da se spriječe takva djelovanja 3. gbr odlazi u obranu Posavine. Te su se akcije i smjenjivanja postrojbi brigade provodile u cilju zaštite Hrvatskog pučanstva sa ove strane Save sve do listopada 1992. godine.

Završetkom borbenih djelovanja u Posavini, postrojbe brigade povlače se u matične vojarne i započinju proces popune, obuke i školovanja zapovjednog kadra. Svoja su iskustva i spoznaje iz prethodnih borbenih djelovanja zapovjednici svih razina dopunjavali na školama i tečajevima organiziranim na Hrvatskom vojnom učilištu. No, ciklus obuke i izobrazbe u razdoblju primirja nije dugo trajao.

Kao odgovor na pobunjeničke provokacije i otvorene agresije u području grada Zadra, krajem siječnja 1993. godine izvedena je operacija „Maslenica”. Njezin cilj bio je spriječiti presijecanje teritorija Republike Hrvatske i izlazak pobunjeničkih snaga na jadransku obalu. U ovoj uspješno izvedenoj operaciji angažirana je taktička skupna brigade koja izvodi prvi zračni desant u Zadarskom zaleđu.

U ključnom trenutku protivničkog udara, taktička skupina brigade, predvođena 3. bojnom kao okosnicom snaga, izvršila je zračni desant i napad iz pokreta te uspješno odbila protivničke snage. Nakon višednevnih odlučujućih borbi na potezu Novigrad – Paljuv – Kašić, protivničke su snage zaustavljene, crta bojišnice je stabilizirana, a grad Zadar sačuvan od daljih ugroza kopnenih snaga. Tadašnji Načelnik GS OSRH general zbora Janko Bobetko operaciju je opisao riječima: „Vi ste pobjedu Hrvatske vojske pretvorili u povijesnu pobjedu”. Nakon stabiliziranja bojišnice, brigada preuzima cjelokupnu crtu obrane i svojim snagama provodi zadaću obrane zadarskog zaleđa. Tijekom 1993. godine, brigada provodi obrambene zadaće, osigurava otvaranje pontonskog mosta u Novskom ždrilu, čime je uspješno povezan jug Hrvatske sa ostatkom zemlje. Provode se i ostale zadaće u složenim uvjetima stalnih kršenja primirja i prekida vatre.

Krajem 1993. godine snage brigade se povlače sa Zadarskog područja, dok topnička skupina iz sastava TRD ostaje na području Velebita sve do polovice 1994. godine. Po povratku s terena, postrojbe brigade nastavljaju sa stalnom zadaćom popune i obuke snaga. Provodi se čitav niz uspješnih taktičkih uvježbavanja i vježbi u složenih terenskim i vremenskim uvjetima sa jedinim ciljem – spremiti se za odlučnu zadaću oslobađanja okupiranih teritorija.

Dugo očekivana zapovijed za početak oslobađanja državnog teritorija stigla je 01. svibnja 1995. godine. Nakon višekratnih provokacija pobunjeničkih snaga na području zapadne Slavonije, Vrhovni je Zapovjednik izdao zapovijed za provedbu operacije „Bljesak”. Cilj ove vojno-redarstvene akcije bio je spriječiti daljnje ugroze stanovništva i osloboditi okupirani teritorij odlučnim porazom pobunjeničkih snaga. Brigada je u operaciji sudjelovala s 1. i 2. bojnom, pridodanom ojačanom tenkovskom satnijom T-55 i topništvom iz sastava TRD. Hrabrom i odlučnom akcijom svih angažiranih snaga HV, u samo 24 sata oslobođen je okupirani prostor do rijeke Save, a pripadnici 1. TS brigade su među prvima ušle u okupirane Okučane. Tom veličanstvenom operacijom, hrvatska je vojska dokazala spremnost i obučenost za najsloženije vojne operacije i pobunjenom stanovništvu razbila sve iluzije o stvaranju pobunjeničke paradržave na teritoriju RH.

Istodobno s provedbom operacije „Bljesak”, ostale postrojbe brigade raspoređene su na crti obrane grada Osijeka, Tvrđavice i Kopačkog rita u operaciji „Zid”, s ciljem sprječavanja eventualnih pobunjeničkih djelovanja prema teritoriju pod kontrolom HV-a. Završetkom „Bljeska”, njima se priključuju i snage angažirane u ovoj operaciji. U iznimno složenim uvjetima obrane, napose na području Baranje, pripadnici brigade su odlučno djelovali i primjereno odgovorili na pobunjeničke provokacije, a svoje su djelovanje okončali 16. svibnja 1995. godine kad se postrojbe povlače u matične vojarne.

U kolovozu iste godine, državni vrh donosi odluku o slamanju pobune u okupiranom dijelu središnje i južne Hrvatske i dana 04. kolovoza započinje operacija „Oluja” koja je u samo dva dana vratila pod nadzor Hrvatskih vlasti Cjelokupan taj prostor od 85 000 kvadratnih kilometara. Kao i u sličnim situacijama kada je gubio kontrolu nad snagama, pobunjenički je ratni stroj i ovoga puta djelovao po civilnim ciljevima u hrvatskim gradovima. Da bi spriječila takve vrste ugroze, brigada je pristupila provedbi operacije „Feniks” u pripremnom periodu operacije „Oluja”, od 16. srpnja 1995. godine. Postrojbe brigade raspoređuju se u obrani grada Osijeka i prigradskih naselja Tvrđavica i Podravlje te na položajima u Kopačkom ritu sa ciljem sprječavanja mogućih ugroza teritorija od eventualnih napada protivnika te pružanja odgovora na moguće topničke napade na grad Osijek. Sve do 30. listopada iste godine, postrojbe brigade smjenjuju se na navedenim položajima u iščekivanju konačne zapovijedi za oslobađanju istočne Slavonije od posljednjih ostataka pobunjenih snaga.

No, odlučnom i mirotvornom politikom, navedeno je područje vraćeno pod okrilje Hrvatske državnosti mirnom reintegracijom, bez daljnjih razaranja i ljudskih žrtava. To je posebno važno kada se uzme u obzir da je iz sastava brigade, u svim djelovanjima za vrijeme trajanja Domovinskog rata poginulo 367 pripadnika, ranjeno 1088, a 17 pripadnika još uvijek se vode kao nestali. 3. gardijska brigada „Kune”, dala je, uz ostale postrojbe HV, značajan doprinos tijekom Domovinskog rata za što je višekratno pohvaljivana, a 26.05.2006. godine, Vrhovni zapovjednik OSRH odlikuje brigadu Redom Nikole Šubića Zrinskog te Redom kneza Domagoja s ogrlicom kao najvišim vojnim odličjem za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu i za doprinos stvaranju Hrvatske države.

Završetkom borbenih djelovanja ne prestaju izazovi za pripadnike brigade. Otvaraju se bojišta stjecanja novih znanja i vještina kako na vojnim tako i na civilnim školama i fakultetima te usavršavanje iskustava stečenih na najteži način u vojničkom smislu. Već 1996. godine, brigada uspješno implementira program MPRI-DTAP tima koji se smatra prvim koracima Hrvatske vojske na putu prema euro-atlantskim integracijama. Proveden je čitav niz uspješnih vježbi i TVBG. Pripadnici brigade uspješno završavaju školovanja na inozemnim vojnim učilištima, a brigada započinje i prve korake u međunarodnoj vojnoj suradnji provedbom vježbi za Vojno diplomatski zbor akreditiran u RH.

Na samom vrhuncu svog postojanja, brigada je predstavljala vrhunski obučenu i opremljenu postrojbu sastavljenu od iskusnih i mladih, profesionalnih vojnika svjesnih obveza i odgovornosti koje nosi budućnost i modernizacija vojnog sustava. Ona se odnosila i na smanjenje i daljnju profesionalizaciju Oružanih snaga RH sukladno normama NATO i strateškim ciljevima naše zemlje.

Odlukom Načelnika GS OSRH, dana 28. veljače 2003. godine, formirana je 3. gardijska oklopno-mehanizirana brigada čiju okosnicu čine 3. gardijska motorizirana brigada „KUNE” i 5. gardijska motorizirana brigada „SOKOLOVI”. Time je 3. gardijska brigada završila svoj slavni put, zlatnim slovima ispisala povijest stvaranja Hrvatske države i predala svoj stijeg novoj brigadi. Gombr nastavlja putem kojim su svoj pobjednički pohod započeli pripadnici slavnih „Kuna” i piše novu povijest hrvatske vojske kao članice NATO i čuvara svjetskog mira.

Popis poginulih i nestalih
25 godina kuna